srijeda, 8. travnja 2009.

Kodeks ponašanja profesora na času

I. Profesor je dužan savjesno i odgovorno obavljati odgojno-obrazovni rad u školi, poštovati vremenski okvir u planiranju, pripremanju i izvođenju odgojno-obrazovnog rada.
II. Profesor u školi i na javnom mjestu uvijek ima na umu da je uzor učenicima.
III. Profesor poštuje osobnost učenika: vodi, podržava, svjetuje, ukazuje. Svako vrijeđanje, ponižavanje i omalovažavanje ima negativne efekte na razvoj učenika.
IV. Profesor u učionicu ulazi odmah nakon zvona za početak sata, time učenicima pokazuje svoj odnos prema radu i ne omogućava „neorganizovano vrijeme“ u kojem se njačešće napravi nered.
V. Na satu isključimo mobilni telefon.
VI. Za vrijeme sata zahtijevamo od učenika tišinu i slušanje kada mi govorimo.
VII. Školsku opremu, inventar i potrošni materijal koristimo u službene svrhe.
VIII. Iskažimo svoje mišljenje i nezadovoljstvo jasno i glasno međusobnim razgovorom i biranim riječima s kolegama, učenicima i roditeljima. Vulgarni izrazi i psovke su nedopustivi.
IX. Budimo principijelni, zahtjevni , ali i tolerantni i pažljivi prema učenicima u školi.
X. Popuštanje učenicima samo je prividno znak dobrog odnosa s njima. U stvarnosti je podcjenjivanje njihovih sposobnosti da nauče, podržavanje njihovog nerada i nemara i omalovažavanje našeg truda.
XI. U učionicama, hodnicima i dvorištu škole nije dopušteno pušenje kao ni dolazak pod utjecajem alkohola i droga.
XII. Profesor je dužan u školu dolaziti prikladno odjeven i pristojnog izgleda, primjereno mjestu na kojem se nalazi. (Neprikladno je dolaziti u prekratkim suknjama, šorcevima, majicama na bretele i sa velikim dekolteima, otkrivenog stomaka, prozirne i preuske odjeće, nečiste i neuredne odjeće, nečiste i neuredne kose, upadljive boje kose i frizure i s pirsingom ).
XIII. Izostajanje s posla blagovremeno najavimo tajniku škole, radi organiziranja nastave.
XIV. Zahtijevajmo od učenika održavanje čistoće učionice i hodnika.
XV. U školi je nedopustivo koristiti oblike komunikacije (prijetnje, uvrede, napade, neutemeljene zabrane i pritiske) koje izazivaju netrpeljivost,strah,nesigurnost i omalovažavanje pojedinca, smetnje u napretku učenika kao i profesionalnom razvoju škole.
Ponašanje u skladu s kodeksom osigurava jedinstvenost zahtjeva u pogledu ponašanja učenika u školi, što je preduvjet učinkovitog odgojno-obrazovnog rada.
Ponašanjem u skladu s kodeksom ispoljavamo poštovanje prema sebi i drugima, čuvamo ugled profesije i škole.

Plan Akcije

Da bi se riješio jedan ovako složen problem potrebno je najprije biti objektivan te jasno i precizno postaviti krajnji cilj koji se namjerava postići. U ovom slučaju taj krajnji cilj je poboljšan odnos na relaciji profesor-učenik. Taj krajnji cilj bi se, sigurni smo, mogao postići primjenom mjera koje smo naveli u prethodnom dijelu. Međutim, u svemu tome neizostavno je i sudjelovanje obiju strana odnosno smatramo da sami učenici i profesori mogu mnogo toga učiniti kako bi poboljšali svoj odnos i samim time postigli bolju atmosferu u razredu. Upravo zbog toga dali smo si za pravo izraditi prototip jednog modernog profesora te dati prijedloge ponašanja za učenike.
Pa evo kako to izgleda:

Jedan moderan profesor bi trebao:

poštovati osnovne potrebe učenika (pravo na izražavanje vlastitog mišljenja i posjedovanja vlastitog stava);
pomagati i motivisati učenike za rad u skladu sa njihovim mogućnostima;
biti objektivan pri ocjenjivanju;
prihvatati nove metode i pedagoške standarde;
truditi se da njegova predavanja budu zanimljiva;
poticati učenike na dijalog i razmišljanja.

A učenici bi trebali:

ozbiljnije prihvatati obaveze u školi;
iskazivati više poštovanja profesorima;
uzajamno poštivati jedni druge.

I na kraju, moramo priznati da nam naš karakter nije dopustio da se, poput naših političara, zaustavimo samo na riječima pa smo odlučili da damo i neki svoj doprinos u rješavanju ovog problema. Nisu to neki veliki poduhvati s naše strane ali činjenica da su iako tako mali ipak veći od onih vladinih čini da se osjećamo ponosnima.
Najprije smo sproveli anketu u našoj školi te po prvi put pružili našim prijateljima priliku da otvoreno kažu što im to smeta u odnosu s profesorima te što bi najradije promijenili. S ciljem da ustanovimo koji su to najčešći problemi koji se javljaju u odnosu učenik-profesor ali i da potaknemo učenike da što više razgovaraju na ovu temu, daju neke svoje prijedloge i razmjene iskustva otvorili smo i temu na forum.ba pod nazivom „Odnos učenik-profesor“.
Pored toga postavili smo u sve učionice pravilnik o ocjenjivanju i kodeks ponašanja i za učenike i za profesore a na našu inicijativu isti su postavljeni i u zbornicu.
10. aprila ove godine pedagog naše škole prof. Zekija Mešić i psiholog Alma Haračić održali su okrugli sto na ovu temu. Takođe, napravili smo i blog pod nazivom odnosucenikaiprofesora.blogspot.com.
Iskreno se nadamo da će nakon ovog našeg izlaganja sadašnja situacija da se promijeni te da će doći do promjena u obrazovnom sistemu odnosno da će on konačno biti modernizovan te podstaći veće interesovanje učenika za nastavu i njihov bolji odnos sa profesorom, a samim tim rezultirati i boljim znanjem kod istih. A znanje je jedina stvar koju nam ne mogu oduzeti bez obzira na kojem dijelu planete se nalazite.

Naše Mjere

Iz svega što smo ranije spomenuli evidentno je da smo mi učenici jedini koji će snositi posljedice ukoliko se ubrzo ne poduzme nešto što će riješiti ovaj problem.Naravno,to „nešto“ trebalo bi biti poduzeto od strane naše Vlade i Ministarstva obrazovanja,ali obzirom da su oni zaokupljeni nekim očigledno bitnim stvarima nego što je to školstvo mi smo odlučili problem preuzeti u svoje ruke te dati par savjeta i mjera kojim bi mogli riješiti ovaj problem a ako ništa onda barem potpomoći njegovo rješavanje.Tako da,prva koja je se našla na našoj listi mjera jeste povećanje profesorskih plata,koje su prema našem mišljenju mizerne i niske.Novac je,iako mi to ponekad ne želimo priznati,ono što ljudima predstavlja motivaciju,a u ovom slučaju bila bi to motivacija za bolji i kvalitetniji rad. Druga mjera je organizacija seminara na kojima bi profesori dobijali svu potrebnu edukaciju za primjenu zabavnijih i inovativnijih metoda u nastavi,jer je i Karl Marks još davno rekao:“I odgajatelj sam treba biti odgojen ,da bi nekoga odgajao“. Naravno sve ovo bi trebalo biti popraćeno kako nabavkom adekvatne opreme tako i smanjenjem broja učenika u razredima čime bi sve poduzete mjere postigle najbolji efekat.Smatramo da je također neophodno sastaviti kodeks ponašanja i za učenike i za profesore jer je očigledno da se u našim školama,slikovito rečeno,više ne zna ni ko pije ni ko plaća.Kodeks kao i pravilnik o ocjenjivanju trebao bi se nalaziti u zbornici i svakoj učionici.Mnogo korisno bi bilo kada bi svaka škola imala svoju web stranicu gdje bi se svi zainteresovani mogli registrirati i tamo pronaći sve potrebne informacije o školi i nastavnim aktivnostima.Tamo bi se također mogli pronaći i informacije o svim profesorima i predmetima koje predaju te informacije o mogućem nastavku školovanja fotogalerije i mnoge druge zanimljivosti.Jako bitan dio ove stranice bi bile anonimne ankete koje bi se ticale profesora i njihovog rada te forum na kojem učenici,njihovi roditelji i profesori mogli kreirati ali i učestvovati u otvorenim diskusijama i tako slobodno i bez ikakvog straha izraziti svoje mišljenje.Naravno,sve ovo što smo naveli ne bi moglo normalno funkcionisati bez učestalih posjeta i kontrole školskih ustanova od strane stručnih lica i nadležnih institucija ali i to predstavlja problematično područje u našem obrazovanju.

Vladine Mjere

Potraga za nekim vladinim poduhvatom po pitanju ovog problema bila je,moramo priznati,veoma težak zadatak za nas.Bilo je to kao da tražimo iglu u plaštu sijena.Možda smiješno,ali su naša Vlada i Ministarstvo obrazovanja potsjetili na jedno ogromno pozorište gdje se svi pretvaraju da je sve u najboljem redu dok se prava istina krije izvan tog pozorišta,na ulicama,gdje nezadovoljni profesori protestuju jer ovi „glumci“ navodno nemaju dovoljno novaca za njihove naknade. Pa kako da ga imaju kad je sav on usmjeren na njihove enormne plate dok je rad ovih drugih obezvrijeđen i ponižen.Tako da naša Vlada i Ministarstvo obrazovanja umjesto da se brinu o modernizaciji školske nastave te njenom prilagođavanju vremenu u kome živimo neprestano pokušavaju,lažnim obećanjima,zataškati i smiriti ovakve situacije te neometano nastaviti sa radom-glumom iako će i dalje svi biti nezadovoljni i na gubitku.Reforma obrazovanja se sprovodi,ali ide u pogrešnom smijeru.
Šta se dešava kada profesore posjeti ocjenjivačka komisija kojoj je reforma potrebna još više nego samim profesorima?Čak i oni moderni profesori čije časove učenici jedva čekaju jer se na njima osjećaju prijatno i cijenjeno,moraju pred komisijom napraviti par koraka unazad i prikazati onaj zastarjeli metod predavanja gdje profesor drži monolog a učenici slušaju(odnosno zijevaju).Razlog je šablon po kojem komisija daje više ocjene profesorima koji se drže rutine,odnosno poštuju stari školski sistem koji funkcioniše jedino u BiH.Nemoguće je ne spomenuti činjenicu da je naša zemlja podijeljena na dva entiteta,a entitet u kom mi živimo na deset kantona od kojih svaki donosi zakone po svom nahođenju,tako da bi bilo zaista naivno nadati se jedinstvenim i kvalitetnim nastavnim planovima i programima na nivou cijele zemlje.Izgleda da je jedino što je zajedničko za sve kantone i oba entiteta nametnuti sistem devetogodišnjeg obrazovanja od strane Evropske unije.To je sistem koji se sprovodi u osnovnim školama a podrazumijeva školovanje koje traje devet godina i to po trijadama 3+3+3.Ovakav sistem bi, prema mišljenju mnogih trebao produbiti odnose između profesora i učenika te potsticati veće interesovanje učenika za nastavu,koje bi rezultiralo većim obimom znanja kod istih što i jeste primarni cilj obrazovnih institucija.Međutim,trebamo se zapitati u kolikoj je mjeri i da li je uopšte ovaj zakon sproveden u BiH ili je možda kao i većina drugih stvari samo mrtvo slovo na papiru.

Problem

Škola i profesori treba da budu prijatelji učeniku, da mu pruže obrazovanje i odgoj koji će mu biti potrebni u životu i odnosu sa drugim ljudima. Za nas učenike, škola je drugi dom i mjesto gdje provodimo većinu našeg vremena. Samim time škola i profesori postaju sastavni dio našeg života i jedni su od presudnih faktora u izgradnji ličnosti svakog od nas. Dakle, odnos učenik-profesor je veoma uticajan i od velikog značaja. Svi znamo da taj odnos mora biti objektivan, no šta se dešava kad nije tako?

U većini slučajeva nastavnici i profesori učenicima pružaju potrebno znanje pritom se pridržavajući striktno formalnog odnosa. Činjenica je da pojedini učenici nemaju dovoljno poštovanja prema profesorima ali ono što je još gore je to da im ovi drugi uzvraćaju istim ponašanjem. Postoji mnogo slučajeva gdje nastavnici i profesori gledaju samo kako da završe „svoj dio posla“, tj. da ispune svoju dužnost predviđenu nastavnim planom i programom ili pak slučajeva gdje se ljudi zapošljavaju kao profesori samo zato jer nisu uspjeli pronaći drugi posao.

Osim toga, neki profesori smatraju da je jedini način da se gradivo nauči davanje slabih ocjena ili se koriste slabim ocjenama kako bi povećali svoj autoritet. Također, primjetna je i nezainteresovanost profesora da svoja predavanja učine zanimljivijim i samim time zainteresuju učenike za svoj predmet. Naime, neki profesori ispredaju lekciju putem grafoskopa i folije, drugi kažu: „Naučite to i to!“ a treći zaborave zašto su uopšte tu.

Veliki problem u našim školama je i favoriziranje. Javna je tajna da u našim školama postoji „trend“ izdvajanja odnosno simpatiziranja pojedinih učenika od strane pojedinih profesora što izaziva određene frustracije kod ostalih učenika. Naime, prva skupina učenika lakše i nezasluženo dobija bolje ocjene dok druga skupina učenika za svoj trud i znanje ne bude adekvatno ocijenjena.

Omaložavanje učenika od strane nekih profesora te nedopuštanje istim da slobodno izraze svoje mišljenje i stav je takođe čest problem koji dovodi do stvaranja osjećaja odbojnosti kod učenika prema predmetima koje dati profesori predaju. Sprovodeći našu anketu doznali smo da većina učenika profesorima zamjeri još i donošenje kućnih problema na radno mjesto, česte promjene raspoloženja te prenošenje vlastitih frustracija i nervoze na njih.

Postojećoj situaciji nimalo ne pomaže ni činjenica da u razredima jednostavno ima previše učenika. Isto tako, loš odnos između učenika i profesora je potencijalni temelj za nastanak niza drugih problema kao što su neopravdano izostajanje sa nastave, maloljetnička delikvencija i sl.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da školske ustanove sve više gube na značaju i ugledu te postaju mjesta gdje se duboko ukorijenilo sve ono što se kosi sa prvobitnom namjenom škole kao odgojno-obrazovne institucije. I na kraju se pitamo kakvoj budućnosti treba da se nadamo mi učenici ukoliko se ne poduzmu nikakve mjere po pitanju ovog problema?

Da li ćemo možda i mi biti nezadovoljni i isfrustrirani profesori koji će biti odgajatelji i uzori nekim budućim generacijama?