srijeda, 8. travnja 2009.

Problem

Škola i profesori treba da budu prijatelji učeniku, da mu pruže obrazovanje i odgoj koji će mu biti potrebni u životu i odnosu sa drugim ljudima. Za nas učenike, škola je drugi dom i mjesto gdje provodimo većinu našeg vremena. Samim time škola i profesori postaju sastavni dio našeg života i jedni su od presudnih faktora u izgradnji ličnosti svakog od nas. Dakle, odnos učenik-profesor je veoma uticajan i od velikog značaja. Svi znamo da taj odnos mora biti objektivan, no šta se dešava kad nije tako?

U većini slučajeva nastavnici i profesori učenicima pružaju potrebno znanje pritom se pridržavajući striktno formalnog odnosa. Činjenica je da pojedini učenici nemaju dovoljno poštovanja prema profesorima ali ono što je još gore je to da im ovi drugi uzvraćaju istim ponašanjem. Postoji mnogo slučajeva gdje nastavnici i profesori gledaju samo kako da završe „svoj dio posla“, tj. da ispune svoju dužnost predviđenu nastavnim planom i programom ili pak slučajeva gdje se ljudi zapošljavaju kao profesori samo zato jer nisu uspjeli pronaći drugi posao.

Osim toga, neki profesori smatraju da je jedini način da se gradivo nauči davanje slabih ocjena ili se koriste slabim ocjenama kako bi povećali svoj autoritet. Također, primjetna je i nezainteresovanost profesora da svoja predavanja učine zanimljivijim i samim time zainteresuju učenike za svoj predmet. Naime, neki profesori ispredaju lekciju putem grafoskopa i folije, drugi kažu: „Naučite to i to!“ a treći zaborave zašto su uopšte tu.

Veliki problem u našim školama je i favoriziranje. Javna je tajna da u našim školama postoji „trend“ izdvajanja odnosno simpatiziranja pojedinih učenika od strane pojedinih profesora što izaziva određene frustracije kod ostalih učenika. Naime, prva skupina učenika lakše i nezasluženo dobija bolje ocjene dok druga skupina učenika za svoj trud i znanje ne bude adekvatno ocijenjena.

Omaložavanje učenika od strane nekih profesora te nedopuštanje istim da slobodno izraze svoje mišljenje i stav je takođe čest problem koji dovodi do stvaranja osjećaja odbojnosti kod učenika prema predmetima koje dati profesori predaju. Sprovodeći našu anketu doznali smo da većina učenika profesorima zamjeri još i donošenje kućnih problema na radno mjesto, česte promjene raspoloženja te prenošenje vlastitih frustracija i nervoze na njih.

Postojećoj situaciji nimalo ne pomaže ni činjenica da u razredima jednostavno ima previše učenika. Isto tako, loš odnos između učenika i profesora je potencijalni temelj za nastanak niza drugih problema kao što su neopravdano izostajanje sa nastave, maloljetnička delikvencija i sl.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da školske ustanove sve više gube na značaju i ugledu te postaju mjesta gdje se duboko ukorijenilo sve ono što se kosi sa prvobitnom namjenom škole kao odgojno-obrazovne institucije. I na kraju se pitamo kakvoj budućnosti treba da se nadamo mi učenici ukoliko se ne poduzmu nikakve mjere po pitanju ovog problema?

Da li ćemo možda i mi biti nezadovoljni i isfrustrirani profesori koji će biti odgajatelji i uzori nekim budućim generacijama?

Nema komentara:

Objavi komentar