srijeda, 8. travnja 2009.

Vladine Mjere

Potraga za nekim vladinim poduhvatom po pitanju ovog problema bila je,moramo priznati,veoma težak zadatak za nas.Bilo je to kao da tražimo iglu u plaštu sijena.Možda smiješno,ali su naša Vlada i Ministarstvo obrazovanja potsjetili na jedno ogromno pozorište gdje se svi pretvaraju da je sve u najboljem redu dok se prava istina krije izvan tog pozorišta,na ulicama,gdje nezadovoljni profesori protestuju jer ovi „glumci“ navodno nemaju dovoljno novaca za njihove naknade. Pa kako da ga imaju kad je sav on usmjeren na njihove enormne plate dok je rad ovih drugih obezvrijeđen i ponižen.Tako da naša Vlada i Ministarstvo obrazovanja umjesto da se brinu o modernizaciji školske nastave te njenom prilagođavanju vremenu u kome živimo neprestano pokušavaju,lažnim obećanjima,zataškati i smiriti ovakve situacije te neometano nastaviti sa radom-glumom iako će i dalje svi biti nezadovoljni i na gubitku.Reforma obrazovanja se sprovodi,ali ide u pogrešnom smijeru.
Šta se dešava kada profesore posjeti ocjenjivačka komisija kojoj je reforma potrebna još više nego samim profesorima?Čak i oni moderni profesori čije časove učenici jedva čekaju jer se na njima osjećaju prijatno i cijenjeno,moraju pred komisijom napraviti par koraka unazad i prikazati onaj zastarjeli metod predavanja gdje profesor drži monolog a učenici slušaju(odnosno zijevaju).Razlog je šablon po kojem komisija daje više ocjene profesorima koji se drže rutine,odnosno poštuju stari školski sistem koji funkcioniše jedino u BiH.Nemoguće je ne spomenuti činjenicu da je naša zemlja podijeljena na dva entiteta,a entitet u kom mi živimo na deset kantona od kojih svaki donosi zakone po svom nahođenju,tako da bi bilo zaista naivno nadati se jedinstvenim i kvalitetnim nastavnim planovima i programima na nivou cijele zemlje.Izgleda da je jedino što je zajedničko za sve kantone i oba entiteta nametnuti sistem devetogodišnjeg obrazovanja od strane Evropske unije.To je sistem koji se sprovodi u osnovnim školama a podrazumijeva školovanje koje traje devet godina i to po trijadama 3+3+3.Ovakav sistem bi, prema mišljenju mnogih trebao produbiti odnose između profesora i učenika te potsticati veće interesovanje učenika za nastavu,koje bi rezultiralo većim obimom znanja kod istih što i jeste primarni cilj obrazovnih institucija.Međutim,trebamo se zapitati u kolikoj je mjeri i da li je uopšte ovaj zakon sproveden u BiH ili je možda kao i većina drugih stvari samo mrtvo slovo na papiru.

Nema komentara:

Objavi komentar